Istaknuti crnogorski pijanista predstavio se djelima Mocarta, Šopena i Rahmanjinova.

Lijep osvrt na koncert objavio je na svojoj FB stranici novinar i publicista Milan Vujović
Prenosimo integralno...
Gospoče
Nekadašnji vunderkind, Vladimir Domazetović, o kojem sam prije nekoliko decenija pisao u “Politici”, prav, ozbiljan, lijep, otmeno sijed, svirao je večeras pedesetak minuta djela Mocarta, Šopena i Rahmanjinova. Kako? Nemam pojma. Znam samo da sam uživao. Žmurio sam i, naslonivši glavu na udobno sjedište, prepustio se nježnim zvucima. I mislio o mnogo čemu. Što bi rekao rekao Pero Zubac - “sam, samlji od sviju… razbistrio Spinozu”. Tek na odlasku sam primijetio da sam “gola voda”. Znoj mi se “potocima” slivao niz vrat. U sali Doma kulture, iako su bila otvorena i istočna i zapadna vrata, bilo je zagušljivo i vlažno. Kako li je tek bilo Vladimiru u pantalonama i košulji dugih rukava? Ali, Vlado je bio i ostao barsko gospoče, sin mog profesora muzičkog u gimnaziji, Ranka.