Nedavno je objavljena knjiga Zubački zbor Ilije Vukotića.
Knjiga u kojoj je u vidu rječnika sakupljeno jezičko blago zubačkog kraja, mjesne uzrečice, nazivi biljaka i životinja, antroponimi, više od 400 toponima, tekstovi na lokalnom govoru kao i običajni, vjerski, istorijski i etnografski podaci.
Ovako obimna knjiga, kako i sam Vukotić naglašava, prvenstveno je nastala iz velike ljubavi prema zavičaju, intersovanja za prošlost, arhaičnu leksiku, tradiciju seoskih običaja i potrebe da se sve to sačuva od zabora. On ističe da mu nije bila namjera da postavlja bilo kakva pravila zubačkog govora, već samo da zapiše riječi onako kako se upotrebljavaju u narodu.
A za vrijeme višegodišnjeg rada na sakupljanju riječi i zanimljivim objavama u katkadniku Zupci times, pokazalo se da je Zubački zbor prava poslastica za jezikoslovce.
Tako recezen Vukotićeve knjige, voditelj Odsjeka za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu Domagoj Vidović u prologu ističe kako je zahvaljujući autoru knjige otkrio da su u zubačkom govoru sačuvani odrazi praslavonskog glagola věstь ‘znati’ (usp. rus. vest’ i slov. vedeti), koji je u štokavskim govorima zabilježen u tekstovima hrvatskih pjesnika iz Dubrovnika krajem XV vijeka.
Ujedno je zahvaljujući rukopisu knjige Vidović došao do saznanja da je u zubačkom govoru sačuvan zasad jedini poznati slovenski ekvivalent za romanizam pršut – bedrica.
Vidović ocjenjuje kako je Ilija Vukotić odvažno zakoračio u neistraženo područje leksičkog blaga govora i ohrabrije ga da nastavi na prikupljanju građe, a jezikoslovci će dodatno dijalektološki i leksikorafski pripomoći.
Dr Milica Kovačević iz Brce ističe da je čuvanje loklnih govora veoma važno i da je Vukotić ovim djelom sačuvao identitet zavičaja. Ona u recenciji Zbora navodi da su brojni umjetnici, režiseri, glumci, a naročito muzičari postali prepoznatljivi po djelima stvorenim na bogatim lokalnim govorima, kao n pr. Pop Ćira i pop Spira, Dundo Maroje, Petrica Kerempuh, Zona Zamfirova i td. Tu izvornost, arhaičnost, posebnost, duhovitost pa i provokativnost dijalekta potrebno je sačuvati, zaključuje dr Kovačević.
