Završen je 5. Međunarodni festival ljubavne poezije “Pjesnik – Svetionik”

nedotucani

U organizaciji Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano završen je Peti međunarodni festival ljubavne poezije “Pjesnik – Svetionik”.

Festival je održan u vremenu od 2 - 4 . septembra, u Baru, a odlikovao ga je bogat umjetnički program.
Nekazano saopštava , Jedro  prenosi integralno.
Prvog dana susreta gosti - pjesnici i umjetnici iz Bara, Crne Gore, Srbije, Holandije, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine obišli su Stari grad Bar, Staru maslinu, Dvorac kralja Nikole i Muzej, galeriju “Velimir A. Leković” i Saborni hram Jovana Vladimira. Po ustaljenom običaju koje Nekazano njeguje pjesnici i gosti sastali su se kod “crvenog” svetionika u Marini Bar i u vrijeme samog zalaska sunca održali svojevrstan perfomans. Naime, Milutin Ranković, umjetnik, direktor Kulturnog centar u Lajkovcu, poznati zdravičar - održao je prelijepu zdravicu pozdravljajući pesnike i domaćina Udruženje Nekazano, kao i Labuda N. Lončara – predsjednika udruženja. Pjesnicima se kod svetionika u prijateljskoj posjeti pridružio zamjenik Slovačkog Ambasadora u Crnoj Gori, gospodin Pavol Krutosik. Nakon toga je uslijedilo zajedničko fotografisanje i govorenje pjesama.

U nastavku dana, u galeriji “Velimir A. Leković” koja je bila pod postavkom umjetničkih slika dr Miluna Lutovca, održana je promocija dvije knjige. I to, knjiga poezije “Ružičasto sunce” bugarske autorke Dimane Ivanove koja na žalost nije mogla doputovati u Bar iz zdravstvenih razloga i knjige “Izabrane pjesme” Milice Honđo, bosanske pjesnikinje. Goste je u Galeriji dočekala Katarina Gazdić Ilić, kustos galerije i u pozdravnom govoru upoznala goste sa JU Kulturni centar Bar a posebno sa likovnom galerijom i trenutnom postavkom dr Lutovca. U prvom dijelu ove večeri promocju knjige “Ružičasto sunce” održala je pjesnikinja Safeta Osmičić, inače prevodilac ove knjige sa Bugarskog jezika. Prije svega izrazila je žaljenje zbog odsutnosti pjesnikinje Dimane a onda je govorila kako je nastalo ovo djelo ističući biografiju i stručne podatke odsutne autorice nakon čega je prisutne goste upoznala sa prevednim pjesmama recitujući ih nadahnuto. Natalija Novaković, pjesnikinja iz Podgorice i ovaj put svojom pjevanjem etno pjesama, bez muzike, oduševila je prisutnu publiku.U drugom dijelu večeri pjesnikinja Milica Honđo upoznala je goste sa svojom knjigom “Izabrane pjesme” i sama govoreći svoje pjesme. Na molbu da objasni sudbinu svoga sina Harisa koji se često pominje u njenim pjesmama objasnila je da je njen sin Haris , kao i mnogi drugi sinovi bez obzira na nacionalnost žrvta prošlog građanskog rata koji je bijesnio na području bivše SFRJ. Haris je bio mladić, muzičar kao i mnogi njegovi vršnjaci koji su stradali na isti ili sličan način.
Na kraju večeri Labudu N. Lončaru od strane Kalina Izabela Ziola uručena je IANICIUS PRIZE internacionalna iz Poljske, a nagradu Ohridski biser 2022 uručio je Milorad Cvetković, jer istu Lončar zbog zdravstvenog stanja nije mogao primiti u Ohridu dok je ispred Kulturnog centra “Hadđi Ruvim” iz Lajkovca diploma uručio MIlutin Ranković, kao i ispred udruženja “Naše ognjište” priznanje “Žar ognjišta” a u svoje lično ime Lončaru je uručio poklon u cidu svog rada u drvetu pod nazivom “Crnogorac”.

Drugog dana festival a u cilju promocije prirodnih i turističkih ljepota Bara a uz pomoć sponzora, firme Cakan – Sport, pomenuti pjesnici i umjetnici iz Bara, Crne Gore, Srbije, Holandije, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine uživali su u vožnji turističkim brodom “Margo” do Kraljičine plaže gdje su proveli nekoliko sati u druženju, govorenju poezije i kupanju. Po povratku priređen im je veoma bogat i raznovrstan ručak u restoranu Planet, nakon čega su se odmarali do večeri na kojoj je promovisano književno stvaralaštvo Gorana Radičevića, podpredsjednika udruženja Nekazano, ujedno Glavnog urednika časopisa za haiku “Nekazano” dok je u drugom dijelu večeri promovisan zbornik “Pjesnik – Govorim”5.
Na početku večeri Milutin Ranković je ponovo lijepom zdravicom u čast kralja Nikole, Dvorca, grada Bara i pjesnika u ime udruženja Nekazano obradovao goste kojih je bilo mnogo,n ije bilo slobodnih stolica za sjedenje pa su mnogi i stajali.
Nakon toga, Labud N. Lončar je pozdravio goste ističući da u ovoj godini Nekazano proslavlja svoj jubilej – pet godina postojanja i evo posle pet godina dokazalo da je vrijedno pomena u svijetu kulture i to na međunarodnom planu. Zahvalio se JU Kulturni centar Bar, Galeriji “Velimir A. Leković” i firmi Cakan na sponzorstvo i pomoći pri realizaciji festival. Zavalio se i portalima Jedro, Barski portal, Feral, Odgovor, Nekazano i dnevnim novinama Dan, Povjeda i Vijesti na praćenju rada Nekazano.U nastavku je kazao:”Kada smo razgovarali sa nekim od naših prijatelja oni nijesu mogli da vjeruju da postojimo samo pet godina – bili su ubijeđeni da postojima petnaest godina, toliki trag smo ostavili u istoriji i kulturi grada Bara i šire. Udruženje objavljuje dva časopisa, posjeduje portal za kulturu i umjetnost, objavilo je osamdeset naslova knjiga i časopisa i priredilo je oko dvesta promocija i dvije likovne izložbe. Promovisalo je mlade stvaraoce i za voje mladih je objavilo njihove knjig epoezije. U pripremi je još jedna zbirka poezije naše mlade sugrađanke. “
Naglasio je da ga raduje činjenica da na proslavi jubileja održavaju promociju književnog stvaralaštva Gorana Radičevića. Jednog od osnivača Udruženja i njegovog potpredsjednika. Jednog od najboljih Haiđina na našim prostorima i glavnog urednika Časopisa za Haiku, kome je Nekazano objavilo tri knjige poezije i koji okuplja sve haiđine regiona i objavljuje ih u časopisu za Haiku - Nekazano.
Zatm je predao vođenje promocije pjesnikinjama Gordani Srećković iz Holandije i Nadi Karadžić iz Beograda. Govoreći o Radičeviću pjesnikinja Srećković je iznijela njegove biografske podatke: Goran Radičević rođen 1964. god. u Donje Zaostro, Crna Gora.
Prve zbirke poezije: „Skiven u oku“, „Vučici – poema ljubavi“ i „Oprostite sjeni“, objavio je u izdanju „Nekazano“ 2018. godine.Posle njih je objavio još 18 raznih zbirki (poezija, haiku, aforizmi) od toga jednu na španskom jeziku : „Miel de pedra“. Potpredsjednik je udruženja Nekazano.
Urednik je časopisa „Nekazano Haiku“, predstavnik Unije pisaca na španskom jeziku za Crnu Goru. Urednik je više zbornika, antologija i knjiga, recezent i esejist. Pjesme su mu objavljivane u nekoliko domaćih i stranih časopisa. Poeziju piše na srpskom, mađarskom i mežduslovjanskom jeziku.
Poezija mu je prevedena na više stranih jezika, zastupljen u brojnim antologijama, zbornicima i almanasima, prisutan na raznim sajtovima, blogovima i grupama međunarodne poezije. Prevodi sa ruskog, mađarskog, slovenačkog i makedonskog jezika.
Tvrdi da sve što je napisano ostavlja trag i svejedoči o postojanju.
Posle upoznavanaj gostiju sa biografijom recitujući Radičeviću poeziju uz pomoć pjesnikinje Karadžić predstavile su public njegove pjesme. Pozvan da kaže nešto sebi i svojoj poeziji Radičević je kazao: “Pjesma se sama stvara, ne, pjesma živi u pjesniku i onda odjednom dobije želju da izađe van. Bilo kako, napisana, otpjevana ili šaputana na jastuku. Ona nikad ne umire i ne rađa se, ona je vječna i postojaće dok je čovjeka. Sve oko nas je poezija i umjetnost ali pjesma je jedina ono što je samo ljudsko.
Meni je dato da je prepoznam, pronađem u sebi i poklanjam ljudima, ja, jedan od mnogih.
Ali i vi koji čitate i vi imate pjesmu u sebi. Neki od vas je pronađu i poklanjaju a neki više vole da je prime kao poklon od drugih. I ja vam danas poklanjam ovo nešto od srca prepoznato. Ne da vas zadivim već da vas raspjevam. Hvala vam što čitate.
Govorim nekazano nemuštim jezikom i ispisujem ga na raznim jezicima svijeta.To ne osjećam kao privilegiju već kao dužnost.Nije nam dato da postojimo a da ne ostavimo trag u vremenu.Neko ostavi anegdotu, neko sliku neko skulpturu, neko se pamti po svom odnosu prema ljudima i humanosti.Ja uz poneke druge stvari ostavljam vremenu u nasleđe stihove.
Svaki put ću u budućnosti biti opet živ kad neko pronađe neki moj stih i pročita ga.Samom sebi, nekom drugom, plavom nebu, mesečini ili tišini i tami.Obično kažem da nijesam pjesnik već čovjek koji voli ljude.One minule, ove danas i one koji će tek doći. Zato su i ove pjesme spoj raznih emocija ali ipak su najviše ljubav.
Govorim nekazano u nadi da ćete ga vi kazati nekom”
U drugom dijelu večeri predsjednik udruženja Lončar pozvao je predstavnika žirija da saopšti odluku žirija koja je pjesma proglašena za najbolju pjesmu u zborniku “Pjesnik – Svetionik”5.
Književnik Slobodan Blažov Đurović u ime članova žirija prof. Ane Pravilović i Martina Prebuđile obratio se pristnima i saopštio da je pjesma “Moja košulja” pjesnikinje Nataše Lečić odabrana između mnogo dobrih pjesama, za najbolju, ističući da je zbornik izuzetno kvalitetan, sa mnogo lijepih pjesama i da žiri nije imao nimalo lak posao. Istakao je da je žiri predložio još pet autora za pohvalu i njihova imena će biti službeno saopštena u jednom od obaveštenja Nekazano.
Ispred Ministarstva kulture, Udruženja književnika Srbije, Svesrpskog otadžbinskog sabora i Turistiiiičke organizacije Srbije doc. Dr Rade Vučićević je Labud N. Lončaru dodijelio “Povelju” Cara Konstantina i Carice Jelene “za nemerljiv, nacionalni doprinos srpskoj pisanoj riječi, njenom rodoljublju, pravoslavlju, tradiciji i drugim trajnim vrijednostima naše kulturne istorije.”
Lončar se na priznanju zahvalio riječima da je zatečen ali i ponosan na dodijeljenom ističući da će to biti samo još jedan podstrek za predan i istrajan rad.

Labud N. Lončar je pozdravio goste ističući da u ovoj godini Nekazano proslavlja svoj jubilej – pet godina postojanja i evo posle pet godina dokazalo da je vrijedno pomena u svijetu kulture i to na međunarodnom planu. Zahvalio se JU Kulturni centar Bar, Galeriji “Velimir A. Leković” i firmi Cakan na sponzorstvo i pomoći pri realizaciji festivala. Zahvalio se i portalima Jedro, Barski portal, Feral, Odgovor, Nekazano, a posebno BarInfo i Radio Baru koji neprestano prate rad Nekazanog i dnevnim novinama Dan, Pobjeda i Vijesti na praćenju rada Nekazano.U nastavku je kazao:”Kada smo razgovarali sa nekim od naših prijatelja oni nijesu mogli da vjeruju da postojimo samo pet godina – bili su ubijeđeni da postojima petnaest godina, toliki trag smo ostavili u istoriji i kulturi grada Bara i šire. Udruženje objavljuje dva časopisa, posjeduje portal za kulturu i umjetnost, objavilo je osamdeset naslova knjiga i časopisa i priredilo je oko dvesta promocija i dvije likovne izložbe. Promovisalo je mlade stvaraoce i za voje mladih je objavilo njihove knjig epoezije. U pripremi je još jedna zbirka poezije naše mlade sugrađanke. “
Nakon toga Lončar je pjesniku Miloradu Cvetkoviću “Melopeziji” dodijelio člansku kartu počasnog člana udruženja Nekazano a na predlog pjesnikinje Mirjane Svetozarević, članice Nekazanog iz Niša. Cvetković se zahvalio primajući člansku kartu a nakon toga je na svojoj gitari otpjevao jednu od svojih pjesama. U nastavku večeri pjesnici učesnici festivala su nakom primanja priznanja u vidu diploma “Pjesnik – Svetionik” govorili svoju pjesmu koja je štampana u pomenutom zborniku. Pjesme su govorili Ana Pravilvić, Ana Ivančević, Boris Panov, Daniela AndonovskaTrajkovska, Darko Bulić, Dragoljub Pajović Paja, Duško R. Nedović, Goran RAdičević, Gordana Srećković, Gordana Sarić, Kalian Izabela Ziola, Labud N. Lončar, Maja NIkolić, Milica Honđo, Milorad Cbvetković, Nada Karadžić, Natalija Novaković, Nataša Lečić, Ognejn Lutovac, Rade Jolić, Safeta Osmičić, Silvana Jovanović, Slavka Božović, Slobodan Blažov Đurović, Suzana Tasić, Sven Kezele, Špejtim Sojeva Sole, Tatjana V. Maras, Tijana Iloski, Vinak Marstijepović Lerinc, Zorica Mišić i Žana Coven.
Svi prisutni pjesnici kao i gosti promocije dobili sun a poklon po jedan primjerak zbornika, ukupno osamdeset, kao i oko tridesetak knjiga pjesnika Gorana Radičevića. Promociju zbornika snimao je Barski multimedijalni umjetnik i fotograf Jovan Jerkov.
Nakon održane promocije domaćini su pozvali sve svoje goste da se počaste u gostoprimnici “Agape” Sabornog hrama Sv. Jovana Vladimira gdje su nastavili druženje do kasno u noć.

Trećeg dana festivala u cilju upoznavanja prirodnih ljepota Bara a prije svega da gosti upoznaju drugu obalu Bara organizovan je prevoz na Skadarsko jezero i krstarenje njim. Tako su krstareći brodom “Pelinovo” obišli Skadarsko jezero ali na žalost zbog niskog vodostaja nijesu mogli posjetili Rijeku Crnojevića i Obod ali im je ipak Milutin Ranković, umjetnik iz Lajkovca održao kratko predavanje o Obodu i “Oktoihu”. Preostalo vrijeme su iskoristili u govorenju pjesama a onda se zaigralo i Crnogorsko kolo, kao i Moravac. Čak se i plesalo. Nakon toga gosti su imali bogat ručak u restoranu Pelinovo, na samoj obali jezera a po povratku u Bar su se spakovali i svako je pošao nazad u svoje krajve noseći sa sobom lijepe uspomene na grad Bar i udruženje Nekazano,uz obećanje da će se uvijek rado vraćati Baru.
Foto: Jovan Jerkov

auto klime bakovic 1

opstina bar

allegra

Cerovo

turisticka organizacija bar

kalamper

stara carsija

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar