„ Ma nemo' , daj bila je dupla. Ne udaraj mi u obraz“ čujem ga i sada . Miki, gazda je reko da je sve u redu i nemojmo više o tome molim te – odgovara konobar. Često puta bih u prolazu znao čuti ovakvu priču prekinutu uzvikom „ A što žuriš đavle, sjedi da popijemo jednu ka ljudi . Ajde jadan, nije ti posa zec pa se bojiš da ti ne uteče „. Ja bih se uglavnom zahvaljivao i produžio bih put kapetanije radi ovjere popisa posade.
Sa sjećanjem na neka vremena za koje želim da se više nikad ne ponove.
Sa sjećanjem na jednog dobrog čovjeka koji mi je bio i ostao prijatelj, pravi
Pisat ću ti opet pisma duga
Delegacija Ruske Federacije, sa Predsjednikom Vitalijem Ivanovičem Vorotnjikovim na čelu, bila je 10. marta 1985. godine gost Opštine Bar. Dvadesetočlana delegacija prije toga posjetila je Beograd. U Crnoj Gori posjetila je samo Bar, a zatim se hitno vratila u Moskvu.
Konačno sam iz Crnogorskog narodnog pozorišta izašao ushićen.
Dvadesetočlana ekspedicija Košarkaškog kluba “Mornar” otisnula se ka Strazburu, na sedmo kolo FIBA lige šampiona, u ponedjeljak 28. novembra, u 13 časova, ispred dvorane “Topolica”.
Pobjednici pišu istoriju, hroničari uljepšavaju prošlost, autobiografi svoje zasluge u njoj: ljudsko sjećanje je varljivo i podložno uticaju sadašnjosti, tako da se plašim da ništa od onog što nam se servira da se dogodilo u bližoj i daljoj prošlosti ne sadrži kompletnu istinu. Možda je i bilo tako kako stoji u knjigama, a možda i nije.
Mnogi kažu da ništa ne bi mijenjali kad bi ponovo krenuli ispočetka. Ja bih promijenio gotovo sve, izuzev porodice. A sigurno ne bih opet upisao Pravni fakultet.
I to se dogodilo – jedan barski sportski kolektiv gostovao je, u okviru Lige šampiona, na Tenerifima! I štoje podjednako važno, krovna evropska organizacija, FIBA, obezbijedila mu je finansijska sredstva za to i ostala evropska putovanja.
Nikada nisam čuo rahmetli Cafa Išmaka da pomene Bojanu, a da je ne nazove majkom.
