bebana

Čuda spadaju u domen apstraktnog, nebeskog, nemogućeg, ali se ponekada dešavaju. A dešavaju se ako vjerujete u njih i ako sav svoj potencijal i svu energiju stavite u službu samo jednog cilja, posebno ako se taj cilj zove Ljubav. Onda i Univerzum reaguje i datu energiju usmjeri do cilja.


Piše: Saša Stojanović

Upravo se takvo čudo, biću slobodan da tako nazovem situaciju koja se odigra(va)la proteklih dana, desilo u našem gradu. I dâ, gotovo slučajno, nisam naletio na aktera ove priče, ostali bismo siromašniji za jedno veliko čudo i jednu još veću lekciju.

Zapravo, ne zna se ko je veći heroj ove istinite priče, žena ili pas, ali se već odavno zna da je čovjek, kao human being (ljudsko biće) odavno postao rušilački i remetilački faktor u prirodi, takoreći, u neskladu sa prirodom i njenim činiocima.

Međutim, ova priča ne govori ni o uzroku ni o posledicama takvog ponašanja i djelovanja današnjeg human being-a, od kojeg se svaki vaspitan čovjek stidi. Ova priča govori o dva heroja, jednom velikom i jednom malom, o ljubavi koja se rodila između njih, i beskompromisnoj borbi za pravo i pravdu, koja je nastala post factum. Ne znam da li ćete ovo doživjeti kao dramu ili triler, ali, sve je počelo ovako...


Prije nekoliko dana je u jednom prigradskom naselju upucan pas. Tako je bar glasila novinska vijest.

Međutim, prava je istina da je pucnjave bilo ali je upucano štene mješanca od nepunih pet mjeseci. Slika je tužna. Rekao bi naš narod: "gdje će mu duša"?! I ne ulazeći u razloge koji su do incidenta doveli, time će se baviti oni kojima je to posao, saznajem da je štene mješanca u takvom stanju stavljeno u vreću i bačeno niz liticu, da skonča "kao pas".

Bez pomena, bez ukazane pomoći, nehumano, u ekstremno teškom stanju. Međutim, Veliki Meštar je ovoj divnoj njuškici namijenio drugačiju sudbinu. Taj lijepi, mali stvor je došao na svijet pod sretnom zvijezdom i tog trenutka dobija svoju Dobru Vilu. Kako nijedno nepočinstvo ne prođe bez svjedoka tako je i ovaj pokušaj imao svog, srećom, savjesnog svjedoka, koji je animirao članice Udruženja za zaštitu životinja iz našeg grada. Njihovom ažurnošću i hitnom reakcijom simpatični štenac je izvađen sa dna provalije.

Ali, tek tada počinju problemi. Kada su shvatili ozbiljnost povreda, Mališu hitno odvoze do veterinarske ambulante ne bi li mu bila pružena adekvatna pomoć. Pošto su u ordinaciji, od strane stručnih lica, konstatovane teške povrede dvije noge, naš mali junak, koji je u međuvremenu dobio ime Beban, prima prvu medicinsku pomoć i biva prepušten samo ljubavi i molitvama naših dobrih i humanih sugrađanki iz već pomenutog udruženja. Siguran sam da bi 100% nas u tom trenutku i ostalo samo na molitvama, ali ne i ove hrabre žene.

Počinje trka sa vremenom, okreću se brojevi telefona, "rade veze i poznanstva", i u odsudnom trenutku pada odluka da se ide, vjerovali ili ne, za Zagreb, gdje su jedino pristali da obave komplikovanu operaciju. Ne časeći ni trenutka, jedna od volonterki ove humane organizacije, inače, samohrana majka dvoje djece, postaje Bebanova Dobra Vila. Uzima svoj automobil i u 22h, sa polumrtvim štenetom na zadnjem sjedištu automobila, koje jedva daje znake života, kreće za Zagreb, na operaciju. Poslije 10 sati neprekidne vožnje i 750 pređenih kilometara, stiže u glavni grad Hrvatske gdje je dočekuje mobilni tim jedne specijalizovane ustanove, i izlaze u susret da po ranijem dogovoru zbrinu štene. Međutim, i uz najbolju volju i predusretljivost kao i evidentnu stručnost hirurga, operacija ne može biti obavljena. Kad se mislilo da je mukama došao kraj one su bile gotovo na početku.

Organizuju se hitne konsultacije stručnog ljekarskog tima i donosi se odluka da Beban bude transportovan u Ljubljanu. Srećom, tamo je sve već bilo spremno za njegov prihvat i uspješno je operisan. Spašen mu je život zahvaljujući brizi i ljubavi kojom je bio obasut. S druge strane, Bebanu su amputirane dvije šape, a za treću, odnosno prednju desnu šapu, ljekari se grčevito bore. Sada je pod budnim okom profesionalaca i savjesnih ljudi i polako se oporavlja od posledica ranjavanja, da ne kažem i nasilja i torture koje je doživio u svojoj zemlji.

Za vašu informaciju, Beban je postao miljenik zaposlenih na klinici u Sloveniji na kojoj se oporavlja. Kada su čuli za priču "o malom junaku regiona" već su se javili neki dobri ljudi, Italijani, Austrijanci i Slovenci, koji imaju uslove i želju da usvoje našeg malog heroja. Dobra Vila je odvezla i drugih 750 kilometara i zatvorila krug. Vratila se u Bar umorna, ali srećna. Dala je sve što je mogla da spasi jedan život. I uspjela je u tome. Kaže mi da joj nedostaje Beban i da ga nikada neće zaboraviti. Ogorčena je nebrigom ljudi i države prema životinjama. Prema najboljem čovjekovom prijatelju, posebno. I nije jedina. Svi smo! Zato je odlučila da pokrene peticiju koja će inicirati donošenje Zakona o zaštiti životinja kojim bi se svako nasilje nad životinjama tretiralo kao krivično djelo. Mi smo tu da joj pomognemo u tome. Ako se slažeš sa takvim stavom i ti možeš pomoći ako potpišeš on line peticiju na donjem linku.

https://www.peticije24.com/peticija_za_usvajanje_zakona_za_sprecavanje_nasilja_nad_zivotinjama_kojom_bi_se_svako_zlostavljanje_smatralo_krivicnim_djelom


Hvala ti što voliš ljude, životinje i prirodu☺ i time doprinosiš da planeta Zemlja bude ljepše mjesto za život.
I da, umalo da zaboravim! Dobra Vila je na kraju usvojila jednog simpatičnog blekenten mješanca koji svojim prisustvom umanjuje bol za Bebanom i njenoj djeci ne skida osmjeh sa lica. Probajte i vi. Imaćete ljubav za cijeli život. Provjereno.