Kad čovjek voli posao koji radi ne broji godine, ni života, niti staža.

Piše: Biljana Dabić

Sa grupom turista kruzerom “La Belle de l’Adriatique” francuske kompanije Croisi Europe u Bar je stigao vodič Džon. On je svoju grupu koja je krenula na izlet u Stari grad povjerio vodiču iz Bara Aidi Krcalović u maniru vrhunskih profesionalaca . Prije nego što je njegova grupa sišla sa broda sam je došao do platoa ispreg gata 5, da provjeri- gdje je parkiran autobus i upozna lokalnog vodičaI ne bi ova priča bila za pričanje da gospodin Džon, holandskog porijekla, nije u devetoj deceniji životne dobi.

Vodič Džon ima 83 godine i preko šest decenija putuje svijetom radeći kao turistički vodič. U šali bi se moglo reći da je dva puta zaradio penziju, ali on je, očigledno, od onih rijetkih ljudi koji sebe ne vide u mirovini.

Vitalan, vješt u komunikaciji, spretan da sve drži pod kontrolom u heterogenoj grupi sa različitih govornih područja, spreman u svakom trenutku prevesti Aidine riječi na jedan od pet jezika koje govori. Sa lakoćom se popeo u Stari grad, savladao strme stepenice do akvadukta bez pauze, raspoložen za razgovor, sve vrijeme uočljivog džentlmenskog ponašanja prema damama u grupi.

Istoriju Balkana Džon poznaje bolje od mnogih Balkanaca, Crnu Goru, takođe. Boravio je više puta sa grupama u Kotoru i Budvi. Prvi put je u Starom gradu Baru.

Impresioniran položajem grada, istorijom, pečatom različitih civilizacija...odličnim vinom, priganicama, kozijim sirom, maslinama...domaćim proizvodima koje su probali u nacionalnom starobarskom restoranu Bedem...

Džonovo mišljenje dijele turisti iz Francuske, Njemačke, Holandije...koji su sa njim došli u Bar. Grupa koju zanima istorija Starog grada, način života na ovim prostorima u minulim vremenima, društveno- ekonomske prilike današnjice...šta sve Crna Gora nudi.

Zadivljeni pričom o skladnom suživotu naroda u Baru, na malom prostoru rovitog Balkana, u spontanoj priči sa loklanim vodičem turiste su zaintrigirali i jezici koji se govore u Crnoj Gori.

Bilo je simpatično njihovo pitanje - prevode li se zakoni Crne Gore na sve jezike kojim se ovdje govori- crnogorski, srpski, bošnjački, hrvatski, albanski... Zašto je evro valuta u Crnoj Gori koja nije članica EU, a u Hrvatskoj kuna iako su u Uniji? Zašto nema više panela za struju ako u Baru ima 270 sunčanih dana, da li to znači da je u Crnoj Gori električna energija jeftina...

Mnogima iz grupe je bila interesantna spoznaja da Crna Gora ima pet nacionalnih parkova, kanjone, raznoliku morsku obalu i najveće jezero na Balkanu sa ostrvima na kojima su manastiri...

Pitka priča vodiča o različitosti na malom prostoru za kratko vrijeme podstakla je da mnogi iz grupe kažu da će ponovo doći u Crnu Goru kako bi tu proveli 10-15 dana, što više videli i uživali.

Radeći sa ljudima koji putuju upoznate njihovu kulturu, navike, interesovanja- pokušavate da im na najljepši način predstavite destinaciju u koju su došli, vješto istaknete sve kvalitete i osobenosti mjesta koje posjećuju, trudeći se da im pažnja bude zaokupljena onim što čini našu prednost, kako bi zanemarili nedostatke, otišli zadovoljni i poželjeli da se vrate.