Ništa ne opušta i ne oslobađa od stresa tako dobro kao plovidba morem. Daleko od obale, problema...

Piše: Anto BAKOVIĆ

Ko je doživio nirvanu na pučini, zna o čemu govorim. Na brodu se čovjek spoji s morem, vjetrom, valovima, nebom... Brod zato nosi dah slobode i ko se jednom zaljubi u njega ljubav ga ne napušta.

To je jedna, ljepša strana ljubavi prema moru i brodovima. Druga je manje čarobna, ali podrazumijevajuća žrtva ove ljubavi: Brod treba vaditi svake godine na obalu. Dobro, ne možda svake ali svake druge ili treće svakako. Tu slijedi obaveznni servis koji donosi troškove, dnevne brige... Ali sve se zaboravlja na pomisao na plovidbu...

Lajtmotiv ove morske crtice je prizor na marini: servis Miša Dure Durutovića diže na suvi vez jedrilice, jahte, sportske brodove.... Svaki nosi ima svoju priču, a moj objektiv je ulovio vađenje jedne “ljepotice” na obalu.