Međunarodni praznik rada obilježava se u znak sjećanja na 1. maj 1886. godine, kada je u Čikagu, SAD, više desetina hiljada radnika izašlo na ulice zahtijevajući povoljnije uslove rada i dosljednu primjenu osmočasovnog radnog vremena.
Konačno osvanuše izborne liste
sa gomilom ponavljača đaka,
Tog ranog prvomajskog jutra 1990. godine, u kafani "Kod Suade", na 500 metara od ulaza u Tehničko-remontni zavod u Hadžićima, najveće skladište municije u bivšoj Jugoslaviji, sjedjeli su za stolom: Rošić Boris iz Splita, Jović Dragan iz Beograda, Ladavac Aleksandar iz Poreča, Todorović Goran iz Ćuprije, desetar Engel Majo iz Zagreba, Bevc Mitja iz Maribora i moja malenkost.
Totalno obeshrabren onim što se ovih dana provlači u javnosti, a što je svakako, na ovaj ili onaj način, u ovoj zemlji neizbježno vezano za politiku i što bolje pozicioniranje kod biračkog tijela pred dolazeće izbore u pola crnogorskih gradova, ne mogah da se ne osvrnem, elementarno na nedostatak empatije (kod) biračkog tijela, a zatim i na zatvaranje očiju dobrog dijela te iste javnosti, pred jako bitnim problemom, da ne kažem, i jednim od akutnih problema crnogorskog društva.
Grip koji sam relativno teško odbolovao bio je "mačiji kašalj" za "rupturu retine" koja me klepila na jednoj svadbi. Sve ispred sebe na desnom oku vidio sam u magli. Srećom, naletio sam na neke bistre oftalmologe u Baru i Podgorici, pa sam se vrlo brzo našao na jednoj privatnoj klinici u Beogradu, gdje mi je laserom "zakrpljena" mrežnjača.
Svjetski dan knjige.
Sedmicu za nama obilježilo je nekoliko važnih i nekoliko najvažnijih sporednih stvari na svijetu. Na kraju krajeva, obilježila je i sama sedmica, u vidu broja sedam.
Iz više uglova za nama je istorijska sezona ABA lige. Sezona u kojoj je Crna Gora imala dva predstavnika i to u Final four-u, a malo je falilo da imamo i Crnogorsko finale lige koja je, po kvalitetu, godinama u TOP 10 najjačih košarkaških liga Evrope.
Ni jutarnju kafu više ne možeš na miru popit a da ti je neko ne zagorči pa i ako je piješ bez šećera.
