milancce

Ne znam mandatara, do prije pola godine nisam ni čuo za njega, ali mi se čini da čovjek sa onakvim očima i osmijehom ne može da bude loš.

Piše: Milan Vujović

Kad bi zagustilo, kumara Ilir H, koji godinama živi u Kinšasi, znao je da kaže: „Eh, da mi je sad da uzmem 'NIN' pod mišku i odem u svoju sobu da čitam.“ Da li mandatar, ovih dana, razmišlja o svom „NIN-u“ dok sa svih strana na njega kidišu prvoborci, trećepozivci, eksperti i ostali...
Ipak, najmanje simpatija imam za one koji se nameću hvaleći sebe.
Majka mi je, kad se uznesem, govorila: „Pusti, sine, da te neko drugi pohvali.“

* * *
Troje odbornika u SO Bar napustilo je Socijaldemokrate.
Stiže prokletstvo čempresa.

* * *
Htjedoh da zabalavim nešto o Miholjskom ljetu i Baru, ali se prisjetih kolege iz Radija, pjesnika Rajka J.
Na opasku: „Kako znaš da niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore, kad si nebo gledao samo iznad Bara i Krnjica?” – on odgovara osmijehom, kao da zna da mi upravo ti njegovi stihovi prvo padnu na um kad se izmaknem, makar na dva dana, iz Crne Gore.

* * *
Uvijek sam izbjegavao rukovanje i poljupce. Ne znam zašto, valjda se plašim pretjerane prisnosti. Ponekad sam dolazio u neprijatnu situaciju zbog toga. Prvi put mi sad, u doba korone, nedostaje stisak ruke prijatelja, makar bio kostolomac poput Nebojše S.

* * *
Kilažu sam spustio na 78 kilograma. Ne jedem glutensku hranu i izbjegavam šećer. I bolje se osjećam. I to sve dok me sagovornik, kao zabrinuto, ne upita: „Jesi li to smršao od svoje volje?“ Ili u goroj varijanti: „Jesi li bio na skeneru?“

* * *
Oktobar je moj mjesec. Opet gulim šipkove i s ponosom pokazujem žute prste. Istina, samo je jedna od njih tri tu, prerasla je ono „zinjajevski“, ali me, kao nekad, blagonaklono pohvali što sam sve peteljke skinuo.

* * *
Moja generacija je prinuđena da se čitavog života bori za nečiju naklonost. Nekad smo žudili da je dobijemo od roditelja, koji su za nas bili neprikosnoveni autoriteti, danas se divimo svojoj djeci i nastojimo svim silama da se pred njima istaknemo i iskamčimo pohvalu.

* * *
U večernjoj šetnji pažnju mi privlače dva svjetla. Crvenkasto trepćuće koje je postavljeno na pješačkim prelazima, kao i ono koje osvjetljava stazu od Stare benzinske pumpe, pored hotela „Princess”, do mora. Prvo je nekako agresivno i kitnjasto i čini me nervoznim, a drugo prija i uljepšalo je to, ionako, lijepo parče barske obale.

* * *
Neko u našoj zgradi svako prije podne vježba na klaviru. Povremeno bučna zgrada kao da se pritaji u ta dva sata, osluškuje i uživa u umirujućim zvucima u ovo uznemireno vrijeme.

* * *
Korona je zaustavila jedino što u ovom gradu imamo na evropskom nivou – KK Mornar. To što je u Evrokupu pregazio Unikahu, isto je kao da neki crnogorski klub u fudbalu dobije, recimo, Čelsi.