novi milan

„Barski ljetopis“ je prvi put otkazan.

Organizatori festivala postupili su odgovorno. U nekim drugim primorskim gradovima „prave se Englezi“, kao u priči Dina Bucatija „Miševi“.

Piše: Milan Vujović

U kući otmene porodice Korio pojavili su se miševi, ali ukućani su se ponašali da se ništa ne dešava. Na upozorenje svojih gostiju odmahivali su glavom i brzo mijenjali temu. Poslije nekoliko godina miševi su potpuno ovladali kućom tako da im je gospođa Elena Korio, „nježno i ljubazno biće“, svakodnevno kuvala u velikom kazanu da ih odobrovolji. U kuću porodice Korio više niko nije dolazio niti iz nje izlazio.
Ostaće zapisano da je, nadamo se, jedini put, „Barski ljetopis“ otkazan, te 2020. godine, zbog pandemije koronavirusa.

* * *
Ovo sa koronom liči na jednu drugu, takođe fantastičnu Bucatjevu priču, „Sedam spratova“. Bolesnici su u jednoj bolnici, u odnosu na težinu bolesti, bili raspoređeni po spratovima, najlakši na sedmom, najteži na prvom. Spuštanje po spratovima, uz svakakva nemušta objašnjenja, koja nemaju veze s bolešću, bilo je za pacijente traumatično.
I korona kao da ima sedam spratova. Od sedmog, na kojem su pozitivni, ali bez simptoma, do prvog, do respiratora. Ni tu niko ne zna da objasni zašto je neko na sedmom, a neko na prvom spratu.

* * *
Pravo je vrijeme, mjesec dana pred izbore, da se podsjetimo da na platou pored Gimnazije nema parka niti je u blizini Poljoprivredne izgrađen vrtić. Ono što je ministar sporta Janović teatralno posadio sa podgoričkim aktivistima, da nam zamaže oči, tamo gdje su bezdušno prešegani stoljetni čempresi, vene na naše oči. Polovina stabljika se osušila. Da li je taj čovjek makar jednom nazvao da pita šta je s čempresima koje je posadio pred televizijskim kamerama? Ne vjerujem. A ovdašnja lokalna uprava se povodom čempresa pravi mutava, kao da nema nikakve veze s tim nevjerovatnim zulumom nad prirodom niti sa obećanjima o gradnji vrtića na drugoj lokaciji.

* * *
Izbori se prvi put održavaju pod sjenkom litija. Masovnost litija iznenadila je sve u Crnoj Gori. U njima su bili i meni bliski ljudi. Ali su ih preskakali meni takođe dragi ljudi. Imali su svoje razloge zbog kojih ne žele da šetaju, iako o režimu misle sve najgore. Razmjenjivali smo argumente „pro et contra“. Niko nije promijenio svoje stavove, što nam ne smeta da budemo bliski kao i prije. Zašto? Zato jer nismo ljudi od jedne knjige.
Još sredinom 13. vijeka Toma Akvinski, italijanski filozof i teolog, rekao je: Timeo hominem unius libri – Bojte se čovjeka od samo jedne knjige.

* * *
Jedan drugi filozof i teolog nedavno je kazao: „Sve će na kraju biti dobro, a ako nije dobro, znači da još nije kraj“. Nije to autentična misao umnog vladike diseldorfskog i cijele Njemačke, Grigorija, ali je izrečena u pravom trenutku.

* * *
Moj otac je preživio Drugi svjetski rat, zemljotres iz 1979. godine, prokletstvo prve polovine devedesetih godina. Imao bi 97 godina da je saznao za koronu.
Svakoga u njegovom vijeku, izgleda, mora da zadesi neka velika pošast. A svaka velika pošast za sobom ostavlja pustoš u „ekonomskoj bazi i duhovnoj nadgradnji“.
Vidjećemo dokle će nas i koliko COVID 19 vratiti u prošlost...

* * *
S obzirom da nas je korona prizemljila, a imamo vremena na pretek, često gledam video klipove sa Novakom Đokovićem u glavnoj ulozi. Omiljena su mi dva: deseti, završni gem drugog seta finalnog meča 2011. na ATP turniru u Madridu, na kojem je, na šljaci, dobio Nadala 2:0 (7:5, 6:4) i šesnaesti gem petog seta sa Federerom, u finalu Vimbldona prošle godine, kada je spasio dvije meč lopte na servis rivala i kasnije, u trećem taj-breku tog duela osvojio titulu.
Bože, koliko nam je radosti pričinio taj čovjek u proteklih deset godina!

* * *
Avgust će, iz više razloga, trajati veoma dugo. Ima 31 dan; tradicionalno je najtopliji mjesec u godini; prvi put od višestranačja u Crnoj Gori u njemu će biti održani parlamentarni izbori; korona još uvijek nema namjeru da uspori, a kamoli da stane...