U nedjelju, 11. novembra, na sada već čuvenim krugovima Barske gimnazije održan je završni program manifestacije “O krugovima i ljudima”.

PIŠE: Milan VUJOVIĆ

Dok sam prilazio krugovima osjetio sam onu istu tremu kao prije 44 godine kad sam prvi put koraknuo u zgradu Gimnazije. Nekad od profesora, sad od mladih ljudi koji su ispunili taj amfiteatar pod otvorenim nebom. Razmišljao sam da li da, kao jedan od najstarijih đaka Gimnazije koji se tu zatekao, kažem Lesovu pjesmu “Potonja ura Rada Tomova”:

“Poželje – mrući mlad na rodnoj ploči:
sve drugo neka prežaljeno bude,
al' da je samo da ostanu oči,
zagledane u svijet i ljude.

Posljednji treptaj vida ispuni sjeta:
svaka je smrt po jedna propast svijeta.”

I poentiram, pomalo patetično, ali prikladno: “Svaka je smrt gimnazijskog čempresa po jedna propast Bara!”
Ali, kako je vrijeme odmicalo, kako su se nizali govornici, mladi, gromki i pametni, tako sam shvatao da nije moje da remetim na bilo koji način njihovu čistu i plementu borbu za spas dvorišta Gimnazije. Tu bitku njihova mladost, jednostavno, ne može da izgubi. Posebno ako se zna da je izgradnja vrtića (koji je, inače, neophodan Baru) u dvorištu Gimnazije, kako je lijepo objasnila odbornicima SO Bar predstavnica Građanske inicijative, advokatica Aleksandra Leković, nezakonita, nehumana prema djeci i nepravedna prema prirodi.

* * *
A kad sam saznao rezultate glasanja povodom Građanske inicijative da se ne gradi vrtić u dvorištu Gimnazije, prvo sam pomislio šta bi na to rekli pokojni Andrija Miranović, najslavniji profesor ove škole, Slobodan Topalović, jedan od najboljih profesora i Rajko Nikezić, najbolji đak u njenoj istoriji, po mišljenju mog oca Pavla, koji je predavao istoriju. I još: da li bi sve bilo drugačije da su njih trojica mogli da budu u sali SO Bar prilikom glasanja?
Ne bi, nažalost.
Ta me spoznaja onespokojila.
Nevjerovatno kako partije obezliče ljude. Još ako su u pitanju rigidne, nedemokratske partije, a kod nas su takve u većini, onda je ljudski krah potpun.

* * *
Građanska inicijativa bi trebalo da preraste u nevladinu organizaciju koju će voditi mladi ljudi i koja će nastaviti nepristrasno, apolitično i odgovorno da nadzire sve što ova vlast (a i druge koje dođu poslije nje) ima namjeru da radi “za dobrobit” Bara i Barana.

* * *
Tek ovih dana povodom Gimnazije postalo mi je jasno zašto je iz lektire istjeran, pored ostalih, i Jovan Jovanović Zmaj. Zamislte da djeca naiđu na njegov stih “Gde god nađeš zgodno mesto tu drvo posadi, a drvo je blagorodno pa će da nagradi”?
Ko će im objasniti da u Crnoj Gori vlada sličan slogan, samo u ijekavskoj varijanti, s tim da je umjesto drveta u glavnoj ulozi zgrada.

* * *
Norveški istraživački brod “Polar empress” počeće za koji dan seizmičko snimanje ulcinjskog podmorja zbog eventualne eksploatacije nafte i gasa.
Mnogi ribari i građani strahuju da će zona od 1.200 kvadratnih kilometara koju pokriva istraživanje trajno biti uništena zbog upotrebe zvučno-vazdušnih topova, kao i da će biti devastiran turizam u crnogorskom dijelu Jadrana, jer ističu da nigdje ne postoji primjer uspješnog suživota turizma i naftnih platformi. Uznemirila ih je i informacija da će istraživanje znatno uvećati rizik od zemljotresa.
Sa druge strane, ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović kaže da se uvjerio u sofisticiranost opreme na norveškom brodu i “njihovu odlučnost da ovo istraživanje ne ostavi bilo kakve posljedice na živi svijet u Crnoj Gori”.
NVO “SOS za Montenegro” organizovala je protesni marš od Ulcinja do Herceg Novog da ukaže na moguće posljedice seizmičkog snimanja, ali je očigledno da je krajnje vrijeme i za jednu ozbiljnu TV debatu o ovoj temi.
Za početak.

* * *
Pročitao sam još jednu odličnu knjigu Miljenka Jergovića “Nezemaljski izraz njegovih ruku”, o Sarajevskom atentatu. Jergović i o ovom događaju piše kao što zbori i piše o svemu – zanimljivo i pošteno. Na jednom mjestu on citira znamenitog zagrebačkog arhitektu Draga Iblera: “Treba živjeti životom svog doba. Treba stvarati u duhu svog doba.”
I Njegoš je samo živio i stvarao u duhu svog doba. I napravio je neprolazno književno djelo koje više od 170 godina tumače i umni i manje umni ljudi. I nikako da ga sasvim rastumače, toliko je genijalno.
I Podgorička skupština je bila u duhu svog doba i ne treba da je tumače oni koji žive u duhu svog doba koje se tako razlikuje od onog prije jednog vijeka.