labud sunce

Ne, nije šala. I treba da stoji tako...Nevjerovatno! Senzacionalno! U Dvorcu kralja Nikole! Zagonetka je riješena!Posle trideset godina znoja, smijeha , poezije, predstava “Barski ljetopis” je prestao da bude ljetnji. Sada je i zimski. I da nije pojedinaca rekao bih: Dobismo zimski dvorac! Ali to bi podsjećalo na daleke zemlje koje mirišu na snijeg, votku i kisjeli krastavac a koje nije više poželjno ni sanjat a kamoli pominjat.
Ne daj Bože!
I sve su mi one Andersenove bajke sumnjive. Uvijene. Neprijateljske.
Šta mi, oni tu ..

.

Piše: Labud N. Lončar

Odavno pročitah na sajtu barskog ljetopisa zanimljiv naslov koji mi se neprestano vrti u glavi ko pokvarena ploča. Zagonetka je riješena! Ja bih radije rekao misterija je riješena.
Možda je nekom riješena, meni nije. Jedan lijepi ljetnji festival kulture koji postoji trideset godina odjednom postade “zimski”. I neću ići onom linijom zlih jezika da se nekom usladio taj 30.-ti ljetnji festival pa je poželio da se nastavi i da bude zimski, onda će kažu da bude i proljećnji, pa ako šta ostane od para ponovo će biti ljetnji.
I nekako me muči pitanje rođendana. Trideseti i prvi!
Ajde, ovaj put prođe,ali kada nam dođe tridesetprvi ljetnji i drugi zimski ljetopis/ festival... tako se miješaju babe i žabe.

*
Bar je uvijek dočekivao podgoričke, rožajske, beogradske I bjelopoljske pjesnike. I sve ostale. Ne gledajući ko je odakle. I treba tako,stvaralaštvo ne poznaje granice, kao što moj prijatelj Bećo kaže..”Laste nemaju pasoš”. Te tako, ni pjesme, ni knjige, ni slike, ni glumci.. I po tome je Baru vijek bio prepoznatljiv i ostaće i ubuduće. Ono što me interesuje I što mi smeta je činjenica da Bar polako a sigurno postaje predgrađe kulture Podgorice, kako reče jedan moj prijatelj.
Iskreno, ne vidim razlog da se našem Ćazu, Dragiši, Milunu i ostalima iz barskog Centra kulture postavlja neko ko će ih vodit.I ranijih godina je u Baru bilo zimskih predstava, izložbi, književnih i poetskih večeri.Spomenuti su to ljudski odrađivali.
I niko to nije zvao zimski festival Bar, Taj i Taj..
Doduše, tada nijesu ulagane tolike pare u njega.
A...pare kvare ljude.
Pojedincima dižu cijenu,izgleda prije svega partijsku!
Ne želim da spominjem cifre koje i naši cijenjeni prijatelji iz gradske čistoće znaju.
Ne želim da spominjem bilo koga, ali bih ipak volio jednog dana da saznam ko i kako i na koji način bira učesnike barskog ljetopisa?
Ono što treba da bude u rubrici “Vjerovali ili ne” je činjenica da koga god sam od barskih stvaraoca pitao nije znao da mi odgovori na to pitanje...
Ili nije htio?

*
Elem, “Zagonetka je riješena!”.
Darovitu i inteligentnu omladinu Podgorice doveli su da promovišu zbornik “Zagonetka je riješena!”.
Svaka čast tim mladim stvaraocima. Dobro nam došli! Zaslužuju i više!Ne samo ovakvim prilikama. Bar ima svoja udruženja i čitave godine ugošćava podgoričke književne stvaraoce.
A kada smo kod zbornika.. “Nekazano” – međunarodno udruženje književnih stvaralaca I umjetnika, iz Bara na Dan Bara je imalo promociju zbornika ljubavne poezije. Sedamdeset evropskih stvaraoca sa barskim stvaraocima. A to je već treći zbornik poezije koji uže rukovodstvo ovog udruženja priređuje za Dan Bara. Samo je par portala ispratilio ovu manifestaciju.
Ove godine isto udruženje nominovano je od međunarodnog udruženja “Stop nasilju nad ženama” da održi veče istog naziva, što je i urađeno za Dan Bara zajedno sa promocijom pomenutog zbornika i imalo veoma pozitivan odjek na međunarodnom nivou.
Isto udruženje je za godinu dana (do danas) objavilo 14 knjiga, napravilo 13 književnih večeri i promocija i predstavilo 42 književna stvaraoca iz Bara, regiona i šire.

U sklopu tih večeri stvaraoci Podgorice su bili i bit će uvijek rado viđeni i dragi prijatelji i gosti!
I voljeli bi da nam se I pomenuti mladi stvaraoci u budućnosti pridruže. Uvijek su dobro došli!
Nas niko ne finansira. Finansiramo se od članarine i poneke simbolične finansijske pomoći.
Držimo veče u restoranima! Držimo večeri lijepe riječi u kafanama! / uz zahvalu restoranu “Feniks”, caffeu “Duklja”, konobama “Spilja” i “ Sunce”/. Pjesnik koji se stidi kafane I nije neki pjesnik! Nije svako rođen u “Dvorcu”!

Činjenica je da jedno književno veče na “barskom ljetopisu” košta koliko jednogodišnji zakup prostorije za potrebe lokalnog a medjunarodnog udruženja književnih stvaralaca I umjetnika.
Do tada ćemo da dočekujemo i dogovaramo se sa svojim prijateljima iz svijeta po lokalima.
Dosadismo Garu u “Duklji”. Morat ćemo selit “kancelariju” u neki drugi lokal, a do tada,
kao da Podgorica nema Dvorac kralja Nikole!

*

I ne mogu a da se ne nasmijem onom pokretnom panou- tabli sa natpisom “30 barski ljetopis” koji je malo – malo padao i stvarno me nervirao. Padao je bar pet – šest puta u toku večeri.
Padne, pa ga dignu! Padne, pa ga dignu! Padne, pa ga dignu! Padne, pa ga dignu! Padne, pa ga dignu! Padne, pa ga dignu!
Gospodo... treba ga znat jednom ljudski postavit (dignut) da ne pada.
I tako, svestan da ću navući na sebe bijes pojedinaca, ja nalik onom malom naivnom Andersonovom djetetu iz bajke “Carevo novo odelo” čistoga srca kažem:Car je go,ili carica, svejedno!

optotim