Neko je uzalud pokušao da zavadi zmije

labud n loncar

Krecelji, blavor i smuk.Neko je već pokušao da zavadi zmije.

Kad se oglase krecelji u podne i svojom monotonom a upornom muzikom probijaju mozak hvatam prvi hlad u bašti caffea „Duklja“ čekajući društvo koje dolazi na kafu i pivo. Onda odnekud naleće neki mali avion, prdavac neki koji ili zaludno prska komarce ili zaludno gasi požar dolje put Tivta te je nekako zalutao nad Barom ili izviđa da se i mi nijesmo zapalili. Tad u sebi kažem; „Zovite Vojsku!“

Piše: Labud N. Lončar

Nekad nam se „život uzimao“ za vrijeme letnje sezone. Nijesmo imali privatnog života,niti odlaska na plažu i letovanja sa porodicama... Dežurstvo u protiv-požarnom odredu. Neprestane provjere, vježbe..na 40 stepeni.. A kad dođe do požara onda gašenje, briga o vojnicima. Dok su oni pored čijeg je dvorišta gorelo obično roštiljali i rashlađivali se pivom.. Meni je, istina, nekako najmanje zapadala ta obaveza ali su ostali bili „preplaćeni“ na tu dužnost!

*

Ono o čemu sam mislio danas pričat a izazvan dejstvom krecelja je sjećanje na jedno drugo, ne tako daleko, vrijeme.. Ono kad su nas opametnjivali bombardujući nam tadašnju zajedničku državu a nekako mi se neda zaboravit činjenica da je prvi vojni cilj u tadašnjoj državi baš tu kod nas. Crni Rt. Mavrijan. Pa onda dalje.. A mnogi navijali za njih i dan – danas ih vole i ne mogu bez njih, jer će, Bože mili, turizam procvetat dok smo pod njima ili što smo njini...
I vremenu kad su krecelji imali još intenzivniji zvuk jer smo većina bili u vojničkim čizmama..

*

Ja sam mu „kumovao“ i dao mu ime Tugomir. U Bar je stigao kao ispomoć . Nekako mi je djelovao tužno i izgubljeno. Visoki oficir. Duša od čovjeka. A veliki stručnjak! I nije samo on došao tada u Bar ali je on nekako bio poseban čovjek.. Koji se strogo držao vojne doktrine i sl.. Ali koji je doživio u Beogradu bombardovanje na položaju. Uostalom svi u Beogradu su doživjeli i preživjeli bombardovanje, nažalost neki nijesu.. A mi u Crnoj Gori, posebno u Baru opušteni i ležerni. Nijesu nam bombe padale okolo „glava“.Nama su čak i djecu poslali u škole kao da je to nešto najnormalnije ići u školu dok bombarderi i lovci, tomahavci i sl. prelijeću iznad tih škola...A mi iz Vojske smo se starali o drugoj djeci koja su nam bila povjerenja i koja su bila na služenju vojnog roka.

*

Elem, Tugomir je kao što rekoh preživio dosta tomahavka i „krmača“ koje su rušile zgrade i infrastrukturu. I držao se vojničkog pravila da se šljem ne skida dok traju dejstva. I čim bih ja dao najavu i upalio sirenu on bi uzimao šljem, pušku i trčao u zaklon. Ostali, većinom rezervisti, su sa čuđenjem
gledali i bilo im je ispod časti da idu u zaklon. A kad je rat može svašta bit i ne zna se đe će puknut. I džaba im naređivat i objašnjavat. Nijesu oko njih padale bombe.

*

Ono što je važno za ovu priču je činjenica da se Tugomir plašio zmija. Patološki. A mjesto Kur(č)tina na kojem smo mi bili na položaju je bilo prepuno raznih gmizavaca a u svemu su prednjačili blavori. Na svaki korak bio je po jedan blavor. Ta, kažu, korisna imitacija zmije se svuda nalazila. I kada bih u rijetkim slobodni m trenucima našao hlad pod hrastovim granama i opružio se da prispem probudilo bi me šuškanje..otvorim oči a ono ispred nosa blavor gleda u mene. Obično bih ga klepio šakom i on bi otpuzao a ja bih ponovo zatvorio oči i prispao..Sad mi to ne djeluje normalno ali tada je umor određivao ono što je normalno a šta nije. To nam je bila stvarnost.

*

Jednom u vrijeme prije ručka neko od barskih rezervista je donio u plastičnoj flaši mladog smuka. Ko zna gdje su ga našli..Lijep, šaren. U prvi žbun se odmah pronašao blavor i smjestio u paket od SDO (Suvi Dnevni Obrok). Na brzinu se skinuo prozor sa šatora od pleksiglasa i stavio kao poklopac na kutiju. Ubaciše i smuka. I počeše opklade ko će koga da pojede, ko je jači.
Ja sa strane pogledujem Tugomira..kosa mu se kao u crtanim filmovima uspravila na glavi. Padaju opklade. Tada nas u brišućem letu prekri sjenka jednog F-18 i zamalo nas sve poobara pritisak i prasak od probijanja zvučnog zida..
Vičem Tugomiru: „Avioni!!!“ a on odogovara: „Ma pusti aviona!!! Nek poginem sisu im njinu ovo moram da vidim!!!“. A kosa na glavi se još više podiže.
Blavor mirno pođe u jedan kraj kutije i smuk u drugi. Ne mrdaju.
I dalje galama, navijanje i opklade..
I sada kao da gledam sa strane te užagrene oči i želju da se sazna ko je jači, krvoločniji..Scena koja ni Kusturici nebi pala na pamet. Jer takvo nešto je nemoguće i zamisliti..Posle nekog vremena uzaludnog čekanja rezervisti se razočarano raziđoše psujući i blavora i smuka. Ne pade krv.
Ja uzeh kutiju sa pomenutim akterima, blavorom i smukom, pod mišku i i snesoh je ispod puta. Polako okrenuh kutiju na zemlju. Blavor pođe na jednu a smuk na drugu stranu.
Krecelji pojačaše svoju pjesmu...

*

I tada sam ispred sebe postavio nemoguć zadatak. Da Tugomira naučim da uhvati blavora i da ga drži u ruci!!! Posle mnogo molbi i pokazivanja kao i jedne tablete Ksalola od 0,25mg Tugomir izvrši zadatak. Ponosan na sebe do neba.
A onda dođe vrijeme da pođe za Beograd da obiđe porodicu. Ja pustih jednog vojnika, mađara, Molnara da obiđe svoje u Vojvodini. Putovali su zajedno. I kad su stigli u Beograd bilo je kasno, autobusi nijesu išli nigdje i Tugomir povede vojnika sa sobom u svoj stan da prenoći pa da putuje sjutra.

*

Vojnik dođe dan ranije sa odsustva i ispriča nam priču. Stigli oni u stan i supruga iznese večeru i piće a Tugomir će njoj sav ponosan; „Vidi ženo, ovom rukom sam držao blavora!!“ . A ona sva usplahirena i preneražena udari ga po ruci i reče: „Iju, Mišo! Ti si podivljao!“ Mi an te riječi popadasmo kraj logorske vatre od smijeha. I pade dogovor...

*

Sjutradan... Tugomir se penje uz brdo ka nama i mi ga gledamo kobajagi nezainteresovano. On se zbunjeno i radosno, ne sluteći, pozdravlja i pruža ruku Vasku Unkaševiću a Vasko se odmače i udari ga po ruci i reče: „Iju, Mišo Ti si podivljao!!!“
Tugomir preblijeđe i sjede karaj puta i reče: „ O sisu vam poljubim! Otkud znate???!

*

I tako kad čujete krecelje i naiđete na blavora i neku zmiju nemojte se plašiti... Neko prije vas već je podivljao... Neko je već pokušao da zavadi zmije...Uzalud!

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar