Nostalgični barski vremeplov u Beogradu

IDILA

Dolasci u Beograd počeli su poslednjih godina da mi predstavljaju veliki problem zbog sve teže organizacije vremena uslijed želje i obaveze sa se vidim sa našim sugrađanima koji žive u srpskoj prijestonici.

PIŠE: Radomir NOVAKOVIĆ

Minulih decenija veliki broj Barana s kojima sam se družio i odrastao, preselilo se u Beograd i postalo je nemoguće održati kontakt sa svima. A želje nije nedostajalo...

Uoči beogradskog Sajma turizma koji sam posjetio na poziv druga Mikija Vukića i njegove agencije Alegra (u privatnom angažmanu, naglašavam ovo zbog zlih jezika), rodila se ideja da se sa svim našim sugrađanima u Beogradu vidimo u istom trenutku i na istom mjestu.

Izbor kluba Idila sam se nametnuo zbog epiteta koji ovaj kafić prati u Beogradu – zovu ga „ambasada Bara“. Predlog da se organizuje druženje Barana u Beogradu i svih Barana koji su radi da dođu na ovu feštu vlasnici „Idile“ Tori Tomić i Pajo Dragović dočekali su oduševljeno, a s istim žarom nam se pridružio i Vlado Mirković. Ostatak priče o organizaciji fešte koju smo nazvali „Barske noći u Beogradu“, je nezanimljiv osim u kontekstu traženja aranžmana za nekoliko naših gostiju, prije svega iz Mikijevog tima, koji nisu Barani.

Kako su u petak veče na druženje stigli samo predstavnici generacija koje su odrastale na „Kadicama“, „ Crvenoj plaži“, okupljale se ljeti do ponoći oko „Majmunskog ostrva“ čekajući hoće li se osloboditii sto na terasi MM-a ili Posejdona, a poslije ponoći jurili na provod u „Šansu“ ili „Papagaj“na Velikom pijesku, imali smo mali problem da objasnimo neupućenima ko su „Barani“ koji su stigli sa ekipom „Alegre“. Tako smo naše prijatelje i drage goste i gošće iz Tivta i Nikšića predstavili kao stanovnike živopisnih naselja barske opštine iz kojih nisu obožavali „Kadice“ i „Crvenu plažu“ kao mi.

Burna noć ličila je na vremeplov. Naročito kada se u Idilu pojavio Maćo, vlasnik „Šanse“u kojoj smo nekada osvitali, neko pijan, neko zalubljen a neko ljut ili umoran. Sve u skladu s godinama i „funkcijama“ koju nam je nosila noć.

Društvo u Idili bilo je živopisno kao i naša mladost u Baru. Bilo nas je svih branši od biznismena, ugostitelja, sportista, manekena, novinara do ljekara i univerzitetskih profesora. Da je kojim slučajem od gostiju kluba trebalo sastaviti fudbalski tim za utakmicu rekreativaca, imali bi šampionsku ekipu. Imena neću pominjati da nekog ne bih preskočio, a to bi za ovu priču bio najveći grijeh. Dovoljno je reći samo da bi u timu imali dva bivša centarfora Crvene zvezde...

Podjednako dobru, ako ne i bolju ekipu imali bi i za meč borilačkih sportova. Nešto slabije stajali bi sa košarkaškim timom, gdje nam je prosjek vadio Miki, ali smo taj „hendikep“ popravili koreografijom koju ćete vidjeti u foto galeriji. Dovoljno je da kažem da su konobarice u Idili te večeri bile obučene u majicama sa grbom KK Mornara. Feštu smo, inače, na insistiranje našeg prijatelja koji je predstavljao „sedmu silu“ u barskoj ambasadi u Beogradu, prebacili u petak da bi smo u subotu mogli skoncentrisano da gledamo meč Mornara sa Krkom u Sloveniji.

Osvrt na naše Baranke ostavio sam za kraj i biće kratak i, nadam se, njima ugodan: Ne mijenjaju se!

O finišu Barskih noći u Beogradu ću nekom drugom prilikom. Nezaboravno druženje pamtićemo kao i našu burnu mladost u Baru. Da skratim mojim omiljenim sloganom: Jednom Baranin, uvijek Baranin!

{galerija}obale/2017/2/idila{/galerija}

auto klime bakovic 1

allegra

opstina bar

Cerovo

turisticka organizacija bar

enza home

vodovod bar

komunalno

regionalni vodovod novi

luka bar

AD Marina Logo

stara carsija

ave tours

fpep vertical

Klime Baković

djokic

Logo MPF

tobar