Svetom službom Božijom, lomljenjem slavskog kolača i prigodnim programom danas, 27. juna, u Nedjelju Svih svetih starohrišćanska svetinja na Velikom pijesku kod Bara proslavila je svoju hramovsku slavu.

Svetu arhijerejsku liturgiju na temeljima crkve Svih svetih služio je NJegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je, govoreći o današnjem prazniku, u arhipastirskoj besjedi podsjetio da su u prvim hrišćanskim vremenima svi hrišćani nazivani Svetima zbog toga što su se osvetili Svetim krštenjem, Svetim tajnama Hristovim i Svetim životom.

“U davna vremena i prije Hrista govorilo se budite sveti kao što je svet Gospod Bog naš. Znali su i oni da je nemoguće izjednačiti se po svetosti sa onim koji je jedini sveti, koji je izvor svetlosti, a to je Gospod, ali ako se sjedinimo sa NJime kroz vjeru, kroz Svete tajne On nas izjednačuje sa sobom. I to znači da ne posustanemo nikada, a kada osjetimo naše slabosti da budemo sigurni da će Gospod snishoditi našim slabostima i nemoćima ljudske prirode i da će nas podići i dati snage.”

Iako su se vremenom u našem poimanju ustalila razmišljanja da su Sveti samo pojedini hrišćani koji su se proslavili čudesima ili sa nečim naročito ugodili Bogu, Crkva nikada nije odustala od svog prvobitnog stava, naglasio je vladika, jer vjeruje da su mnogi Sveti iako se još nijesu projavili čudesima. Sveti su svi hrišćani koji su se trudili da žive po vjeri, koji su se kajali za svoje grijehe, slabosti i mane, molili od Boga oproštaj i trudili da ugode Bogu, pa je neke Bog projavio po svome promislu, a neke, opet po svome promislu, još nije. Često se događalo u istoriji da se neki od Svetih projavi čudesima tek poslije mnogo stotina godina i da ga Crkva prepozna i istakne kao Svetoga. Vladika je pomenuo takve primjere iz naše istorije: Sv.i kralja Stefana Prvovenčanog (300 godina poslije upokojenja proglašen je za Svetoga), Sv. Pajsija Patrijarha Pećkog (u novije vrijeme se projavio kao Sveti, nađena je njegova lobanja čudotvorna u manastiru Pećke patrijaršije).

“Crkva, gledajući na njihov sveti život i na njihovo nasleđe koje su ostavili, koje je i dan danas veliko bogatstvo Crkve, našla je za shodno da njih istakne za primjer svima ostalima”, besjedio je vladika Joanikije.

Dalje je pojasnio da praznik Nedelja Svih svetih dolazi poslije Pedesetnice i da je vezan za praznik Silaska Svetoga Duha na Svete apostole i učenike Gospodnje. Naime, i oni, iako su bili učenici Hristovi i zapamtili sve ono što je On učio i govorio, nijesu bili sposobni da propovjedaju Jevanđelje prije nego što je sišao Duh Sveti na njih u vidu ognjenih jezika:

“Oni su se obukli u Božiju istinu i pravdu, ljubav, mudrost i hrabrost, tek od tog momenta oni su dobili punomoćstvo od Boga i sa Neba da idu i propovjedaju, da svjedoče Jevanđelje. A taj Duh Sveti nije ostao samo na apostolima nego je ostao na Crkvi Božijoj kroz sva vremena i izliva se na Crkvu Božiju od tada pa do danas i izlivaće se do skončanija svijeta i vijeka, dokle god se bude vršila ova Sveta služba i dokle god bude i jednog hrišćanina”, poručio je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski.

Današnji praznik Svih svetih je slika Carstva nebeskoga jer, kako je naglasio, tek će u njemu zasijati Sveti, po Jevanđelju Božjem, kao sunce i njihov život projaviće svu svoju slavu, jer su mnogi među Svetima, skoro svi, pretrpjeli u ovome vijeku stradanja i gonjenja, nerazumijevanja i blaćenja:

“Oni su se time upodobljavali Gospodu Isusu Hristu raspetome na krstu, na golgoti. I mnogi su sa NJime uzišli na golgotu i pretrpjeli poniženje i stradanje kao Hristos. Mnogi su i životima svojim i krvlju svojom, svoju vjeru zapečatili”, kazao je Visokopreosvećeni izabrani MitropolitJoanikije, dodavši da i oni koji nisu na takav način posvjedočili vjeru ne znači da nijesu ugodili Gospodu ako su se kroz svoj podvig, svoje svjedočenje istine, lišavali u ovome svijetu zemaljskih zadovoljstava radi Hrista.

Posebno je naglasio da je isto vjerovati u Hrista i vjerovati u NJegovu Crkvu, “jer Gospod Isus Hristos je glava svoje Crkve, a mi smo kao NJegov živi organizam”. Dalje je pojasnio da se svi koji se sabiraju, naročito na Svetim bogosluženjima, sabiraju kao tijelo Hristovo, kao organizam Hristov:

“Na Svetim bogosluženjima prožima nas blagodat Svetoga Duha i prosvjetljuje svjetlost Božije istine te svi isto mislimo i osjećamo, prožima nas jedan Duh i objedinjuje. Zajednica u Crkvi se zove zajednica Duha Svetoga i ona nas izgrađuje kao ljude, oblikuje kao ličnosti, izgrađuje Crkvu Božiju i svi napredujemo u toj zajednici”, rekao je vladika i istakao da kao što plodno drvo rađa divne i slatke plodove tako i na drvetu koje se zove Crkva, uzrastaju darovi Duha Svetoga: ljubav, dobrota, pravda, istina... I kao što grana koja se odvoji i otpadne od tog organizma živi kratko, vene, suši se i raspada, tako i onaj koji otpadne od Crkve duhovno zakržljava i umire. Ali, po milosti Božijoj, može da se vrati i da se pricijepi tom organizmu kroz pokajanje, kao što su se kroz istoriju Crkve mnogi pokajali i vratili. Gospod ih je proslavio i udostojio jedne te iste časti, jedne iste svetosti.

Podsjetivši da je među Svetima i pokajani razbojnik koji je razapet na krstu zajedno sa Hristom, Sveta Marija Egipćanka, koja je prethodno bila velika grešnica, Sveti apostol Pavle koji je ranije gonio Crkvu, vladika Joanikije je kazao da nas pokajanje vraća u naručje Božije te da Gospod svakoga pokajanoga grešnika prima kao svoga zabludjeloga sina i odmah mu prašta. Raduje se njegovome povratku i vraća ga u njegovo prvobitno dostojanstvo.

“To je nada za svakoga od nas jer i mi kao ljudi griješimo, ali smo prizvani da živimo svetim životom i da budemo u zajednici i sa Svima svetima, da postanemo dio te zajednice i da se sa njima zajedno osvećujemo Svetim životom i Svetim tajnama Hristovim. Gospod nam je dao Nebeski hljeb – Sveto pričešće – da se NJime hranimo i da živimo novim životom. Da imamo novu snagu u srcima svojim i svjetlost u svome umu i srcu, dobro raspoloženje u svojim dušama, da bi smo bili uvijek spremni da činimo dobro, i da to dobro i ljubav Božiju širimo u ovome svijetu.”

Izabrani Mitropolit Joanikije je poučio sabrane da je ova crkva Svih svetih zapravo starohrišćanski korijen, a da se pred našim očima ona otkriva blagodareći darodavcu DŽepu Đuroviću koji je od srca i sve duše ovo parče zemlje koje se vodilo na njega vratio Crkvi:

“On je dobro shvatio da svetinja pripada Bogu i Crkvi, i hvala mu na tome što je u ovim vremenima učinio to veliko djelo. Mogli bi se na njega ugledati mnogi drugi, kako je postupio on, tako bi i mnogi drugi trebali da postupe.”

Upoređujući gospodina Đurovića, koji je iako islamske vjere ispoštovao svetinju, sa pojedinima koji se zovu hrišćanima, i hvale svojim velikim precima koji su bili hrišćani, a znamo kako se ponašaju prema svetinjama, vladika je izrazio nadu da će se i oni brzo pokajati i vratiti svojoj Crkvi.

Po njegovim riječima ova svetinja na Velikom pijesku je čudom Božijim izronila iz dubina zemlje i projavila svoju svetost i “gledajući njene temelje mi se udubljujemo u istoriju i obnavljamo pamćenje naše hrišćansko”: “Vidimo da smo nakalemljeni na starom korijenu hrišćanskome. Ove crkve koje su podignute prije Nemanjića, ima ih veliki broj na primorju i po sjeveru, svjedok su naše vjere da nijesmo postali hrišćani u vrijeme Svetoga Save nego mnogo ranije. Istina tek od vremena Svetoga Save vidi se da smo potpuno prihvatili sveto pravoslavlje, onako kako treba, i da smo postali u istinu hrišćanski narod.”

Izabrani Mitropolit je najavio da će, ako Bog da, brzo započeti obnova ove svetinje, čiji su temelji otkriveni blagodareći trudu našega arheologa gospodina Mladena Zagarčanina:

“Svakako gledaćemo da uradimo sve u skladu sa zakonom, da dobijemo odgovarajuće dozvole i papire jer mi nikada nijesmo željeli da se ponašamo kao necivilizovan narod. Jedino što je bilo i takvih momenata da nije bilo dobre volje od strane naših vlasti da se izađe Crkvi u susret pa smo morali ponekad graditi nešto i ne čekajući nikakve dozvole jer ne možemo dozvoliti da nas neko zatvori u kavez i ne da da živimo i radimo.”

“Ako Bog da ovu svetinju treba obnavljati složno i kako Bog zapovjeda, da bi zablistala njena slava u njenoj prvobitnoj ljepoti i da bi dala novi život i ovome mjestu i narodu koji ovdje dolazi, i svima koji žele da joj pristupe. Jer je poznato da svetinje svakome mjesto daju život i obnavljaju zajedništvo. Ovo mjesto se zove Veliki pijesak i asocira na veliki zaborav koji je ovdje dugo godina bio, svetinja je bila zaboravljena i zapostavljena, prekrio je pijesak i zaborav. Ali evo, hvala Bogu, ona se projavila i obnavlja naše pamćenje, a kroz obnovu pamćenja biće obnova i naše sloge i zajedništva i snage da ovu svetinju i onovimo. Daće Bog”, kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i za dosadašnji doprinos u obnovi svetinje zahvalio ocu Jovanu Plamencu i vjernicima Bara iz Ulcinja, gospodinu Zagarčaninu, kao i novosnovanom Odboru za obnovu svetinje.

Izvor: Mitropolija com. / Vesna Dević -foto Jovan D. Radovi